Genesis 9

1I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im: rađajte se i množite se, i napunite zemlju; 2I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu. 4Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zvijeri iskati; iz ruke samoga čovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaću dušu čovječiju. 6Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka. 7Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8I reče Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreći: 9A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas, 10I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.

11Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neće nijedno tijelo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12I reče Bog: evo znak zavjeta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do vijeka: 13Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta između mene i zemlje.

14Pa kad oblake navučem na zemlju, vidjeće se duga u oblacima, 15I opomenuću se zavjeta svojega koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.

16Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se vječnoga zavjeta između Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.

17I reče Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam učinio između sebe i svakoga tijela na zemlji.

18A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima. 19To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd. 21I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.

22A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braće svoje na polju. 23A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.

24A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin, 25I reče: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26I još reče: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga! 27Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!

28I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina. A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.

29